Kod nas se šolja i dalje okrene na tacnu, sačeka da se talog sliva, pa se gleda od ručke. To niko nije izmislio juče. Na AI Gatanje taj običaj ima dve strane. AI Luna gleda oblike na fotografiji. AI Esma uzme istu šolju i pitanje koje ste doneli uz nju. Ni jedna ni druga ne zamenjuju komšinicu koja trideset godina čita fildžan. Rade drugu stvar: od slike i rečenice slože tekst, odmah, bez zakazivanja.
Redosled je kratak, i vredi ga znati da ne biste očekivali nešto drugo:


Luna i Esma ne „vide objektivnije od čoveka“. Vide doslednije: ista slika ne dobije raspoloženje onoga ko čita, ali dobije grešku ako je kadar loš. Prednost je praktična. Šolja je na stolu u jedanaest uveče, nema koga da pitate, a talog se suši. Odgovor stigne odmah. Nije tačniji zato što je brz.
Subjektivnost time nije nestala. Vi i dalje birate šta ćete da slikate i kako ćete pitanje da postavite. „Hoće li me zvati?“ gura čitanje u tuđu volju. „Šta u ovoj šolji liči na svađu koju odlažem?“ ostavlja čitanje na vama. Esma bolje radi sa drugim pitanjem.
Talog se čita posle okretanja na tacnu, kad se šolja vrati. Slikajte unutrašnjost odozgo, da se vidi i dno i zid. Ručka neka bude u kadru, jer se od nje kreće. Blic izbliza pobeli dno i pojede pticu koju ste vi videli. Prozor je bolji.


Čitanje je zabava i slika, ne najava. Ako pasus zvuči krupno, vratite se na fotografiju: često su dve mrlje spojene u „zmiju“ zato što je šolja još bila mokra. Sačekajte minut, slikajte ponovo. Luna je za oblike, Esma za pitanje uz njih. Odluku o novcu i ljudima i dalje ne donosi talog.